Osnovna škola "dr. Franjo Tuđman" Šarengrad

Rođen je 14. svibnja u zagorskom mjestu Veliko Trgovišće od oca Stjepana i majke Justine. Imao je dva brata, Ivicu i Stjepana. Osnovnu školu je pohađao u rodnom mjestu, a srednju školu i trgovačku akademiju u Zagrebu, gdje je sudjelovao u nacionalnom demokratskom pokretu zbog čega je 1940. godine dva puta bio uhićen. Završio je vojnu akademiju, bio je predavač na Fakultetu političkih znanosti Sveučlišta u Zagrebu. Sudionik Hrvatskog proljeća.

Godine 1987. svoje dugogodišnje ideje o nacionalnom pomirenju i jedinstvu hrvatskog naroda te stvaranju hrvatskog nacionalnog demokratskog pokreta počinje širiti i poticati među hrvatskim iseljenicima. Stoga najprije putuje u Kanadu, a zatim i u SAD, Njemačku, Švedsku i Austriju gdje okupljajući istomišljenike osmišljava politički program usmjeren prema stvaranju hrvatske države.

Nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine i pobjede Hrvatske demokratske zajednice u Saboru je 30. svibnja proglašen predsjednikom Predsjedništva SR Hrvatske. U samostalnoj Republici Hrvatskoj još je dva puta pobijedio na neposrednim predsjedničkim izborima, i to 1992. i 1997. godine.

Kao vrhovni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga predvodio je vojne operacije oslobođenja Maslenice, Novskog Ždrila, Zemunika i brane Peruča 1994. godine te vojno-redarstvene akcije u kojima su 1995. godine oslobođena okupirana područja zapadne Slavonije (operacija 'Bljesak') te Dalmacije, Like, Banovine i Korduna (operacija 'Oluja'). Sudjelovao u mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini te bio supotpisnik Daytonskog sporazuma. Kao rezultat tih pregovora godine 1998. završila je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja u državni sustav Republike Hrvatske.

Tijekom svog bogatog djelovanja na hrvatskoj političkoj sceni susreo se s mnogim svjetskim državnicima među kojima su američki predsjednici George W. Bush i Bill Clinton, tadašnja britanska premijerka Margaret Thatcher, argentinski predsjednik Carlos Menem, ruski predsjednik Boris Jeljcin, kineski predsjednik Jiang Zemin, talijanski predsjednici Francesco Cossiga i Carlo Azeglio Ciampi i drugi.

Nekoliko puta se susreo i s papom Ivanom Pavlom II, koji je na njegov nagovor posjetio Hrvatsku 1994. i 1998. godine.
 

Umro je 10. prosinca 1999. u Zagrebu i pokopan 13. prosinca na zagrebačkom groblju Mirogoj.